Zvezdana Crnogorac o putovanjima i ljudima

Kategorija: Putovanja (page 3 of 7)

Kraljevstvo Instagrama

Kan, Pakistanac iz Kašmira, došao je u Dubai pre nekih deset godina. I on je, kao i većina njegovih sunarodnika koji dođu ovde, počeo kao građevinac, ali je vredno učio engleski, da bi onda položio za licencu za turističkog vodiča. To mu je prilično uvećalo prihode i olakšalo život. To je olakšalo život i njegovoj porodici kojoj svakog meseca šalje novac jer kaže da život u provinciji Džamu i Kašmir nikada za obične ljude nije bio lak, ali se dodatno pogoršao poslednje decenije. Uz uzdah kaže da rezidenti u Dubaiju do pre nekoliko godina nisu plaćali porez, ali su nedavno uveli 5% poreza. Abu Dabi je na primer uveo samo 3% poreza, ali Kan kaže da u Dubaiju ima mnogo više mogućnosti za posao, bar u njegovoj oblasti. 

Ceo tekst

Rheinfall – modro i zeleno

Švajcarska je 1. avgusta proslavila svoj 730. rođendan. Tradicionalno se taj dan proslavlja vatrometom. U Cirihu se, kao i u novogodišnjoj noći vatromet ispaljuje sa jezera. Još jedno od mesta gde je priroda napravila spektakularne kulise, pa samim tim i za vatromet, jesu vodopadi na Rajni (Rheinfall). 

Ceo tekst

Braga – Portugalski Rim

Braga važi za najstariji grad u Portugalu, ali je istovremeno i najmladji portugalski grad, jer ima najmlađe stanovništvo. Na mestu današnje Brage 16. g.p.n.e. Rimljani su osnovali grad koji su nazvali Brakara Avgusta (Bracara Augusta), po keltskom plemenu Brakara, koje je živelo na ovom prostoru. Nakon pada Rimskog carstva, Brakara postaje važan politički i intelektualni centar Svevskog kraljevstva. Već tada, u 4. veku, ovde je osnovana prva ranohrišćanska arhiepiskopija na teritoriji današnje Portugalije. Braga je i danas veoma važan religijski centar, jer nadbiskup iz Brage ima najvažniji status u portugalskoj crkvi. 

Ceo tekst

Univerzum u očima

“Slikar ima ceo univerzum u svom umu i rukama” . 

Leonardo da Vinči

U čast Da Vinčijevog rođendana (15.4.1452.-2.5.1519.) Međunarodna asocijacija umetnosti je 2012. godine, 15. april proglasila Svetskim danom umetnosti. U objašnjenju svog izbora naveli su da Da Vinčija smatraju simbolom svetskog mira, tolerancije, slobode izražavanja, bratstva i multikulturalizma, kao i da je pokazao važnost umetnosti u drugim oblastima. 

Kao što mi prilikom putovanja poseta starim, lokalnim grobljima (više u tekstu „Horizontalno i vertikalno vreme) daje dobar uvid u neko društvo, i umetnička ponuda je sastavni deo upoznavanja sa ljudima i gradovima. Samim tim kada planiram neko putovanje jedna od prvih stvari koje obavezno proverim jeste koje izložbe će u tom trenutku biti otvorene i koje muzeje moram da stavim na listu.

Deset izložbi i muzeja koji su mi ostali urezani u sećanju, bez posebnog reda (naravno van velikih poput Tejta, Gugenhajma, Luvra, izložbe o Rolingstonsima, Benksijevih radova, itd.), su:

Ceo tekst

Giri (stranac) u Andaluziji

Uz zveckanje čaša i žamor gostiju, jedan barmen strpljivo secka šunku, dok drugi kredom po šanku, iznad koga vise šunke, sabira račun. Ovo nije scena iz nekog filma već uobičajena atmosfera iz „El Rinconcillo“ prvog tapas bara u Sevilji (mi bi verovatno rekli kafane), otvorenog davne 1670. godine. Vlasnici vole da naglase da je bar otvoren za vreme vladavine Karlosa III i da se od tada do danas na španskom prestolu promenilo 15  kraljeva iz četiri dinastije. I u ovom baru „Na ćošku“ (tako bi se otprilike preveo naziv bara) protokol je da nema protokola – koštice od maslina se bacaju na pod, gde su nekada završavali i pikavci jer se pepeljare nisu koristile. Za razliku od većine girija (guiri – sleng za strance, posebno one svetle puti i kose za koje je odmah jasno da nisu „odavde“, kao gringo u Meksiku) Španci, posebno u Andaluziji, ne vole da sede, radije će da nađu malo prostora pored šanka ili pored jednog od velikih burića od šerija koja sada služe kao stolovi. S tim da ako stojiš pored šanka povremeno se očekuje da dodaš tanjire i čaše gostima koji su pored burića ili onima koji su ispred bara. Iako deluju isto u belim košuljama sa crnim prslukom i crnom kravatom, barmeni su svi priča za sebe (žene ne rade iza šanka). Neki će da ćaskaju sa svima, dok se drugi više sporazumevaju pogledom. Ipak svima je jedna osobina zajednička, nema žurbe, čak i kada gosti pokušavaju da ih ubrzaju, ali u hrani i vinu se uživa polako. Kažu da je vreme da se ide dalje kada račun ispisan kredom dođe do ivice šanka. 

Ceo tekst