Stranac

Zvezdana Crnogorac o putovanjima i ljudima

Arhive (page 5 of 7)

Put za Bernabeu

Kada sam početkom februara saznala da idem poslom u Madrid baš u vreme fudbalske utakmice između Reala (Real Madrid C.F.) i Sitija (Manchester City), bacila sam se na nabavku karte. Ne bih za sebe rekla ni da sam stručna za fudbal, ni da sam neki navijač, posebno ne Reala, a bogami ni Sitija, ali ako više od 67% stanovnika Španije prati taj sport, a Ligu šampiona gledaju stotine miliona ljudi širom sveta, onda je meč kluba koji je najviše puta osvojio to takmičenje, fenomen vredan istraživanja. Nisam, svakako, mogla ni da pretpostavim da će to da bude jedan od poslednjih mečeva Lige šampiona pred publikom, bar ne u tolikom broju. Iako se covid-19 pojavio u Španiji krajem januara, u Madridu je prvi zvaničan slučaj zabeležen baš dan uoči utakmice, 25. februara. Već 29. februara, kada sam se vraćala kući, naređeno je da svi radnici čiji poslovi nisu apsolutno neophodni ostanu kod kuće. Dve nedelje kasnije usledilo je potpuno zatvaranje, da bi do kraja meseca Španija postala rekorder po broju zaraženih i smrtnih slučajeva. 

Ipak, tog 26. februara ja i još nekih sedamdeset hiljada ljudi bili smo spremni da uživamo u sjajnom iskustvu. Nisam baš sigurna da je fudbal bio sjajan, svakako za domaćine ne, jer su izgubili 1:2, ali procenu ću da ostavim stručnjacima i „stručnjacima“ (nemam te pretenzije). Međutim, sve drugo – stadion, atmosfera, ljudi, dva omiljena ćelavca (Zidan i Gvardiola), grad… – je bilo sjajno. 

Ceo tekst

Azbuka Buenos Ajresa (N-Š)

novine – u Buenos Ajresu se izdaje 28 različitih dnevnih izdanja. Najčitaniji je tabloid Klarin (Clarin), osnovan 1945, a koji je tokom 2018. štampan u oko 50 miliona primeraka. Jedan od najstarijih dnevnih listova bio je The Buenos Aires Herald, koga je 1876. osnovao jedan škotski emigrant, da bi sledećih 141 godinu (prestao da izlazi u julu 2017.) na engleskom izveštavao o događajima u prestonici i državi. Tokom vojne diktature bio je jedini medij koji je redovno izveštavao o „nestalima“, tako da su dvojica urednika morala da napuste Argentinu 1979. zbog svakodnevnih pretnji.  Trenutno postoje i nemački, italijanski i irski listovi. 

Ceo tekst

Azbuka Buenos Ajresa (A-M)

Avenija 9. juli je sa svojih 140 metara najšira avenija na svetu. Ovu aveniju, koja je dobila ime po datumu kada je 1816. godine Argentina izvojevala svoju nezavisnost od Španije, jednostavno nije moguće preći iz jednog puta (zeleno svetlo za pešake bi predugo trajalo i kočilo bi saobraćaj), jer ima 12 traka za automobile i još dve u sredini za gradski prevoz – kažu da je izdvajanje ovih traka za gradski prevoz skratilo vreme putovanja na ovoj opterećenoj trasi za 50%. Avenija preseca grad sa severa na jug, od luksuznih zgrada diplomatskih misija vodi ka skromnijem i boemskijem San Telmu. Negde u sredini Avenije, na Trgu Republike, nalazi se 71,5 m visok Obelisk (Obelisco de Buenos Aires), koji je podignut 1936. godine povodom 400 godina od osnivanja grada. U blizini je i Pozorište Kolon (Teatro Colon), koje se ubraja u pet najznačajnijih opera sveta. Možda im je trebalo 20 godina da ga izgrade, ali je akustika u pozorištu toliko dobra da je Pavaroti rekao da je jedina mana njegove scene što publika može da čuje svaku grešku koju pevači naprave.

Ceo tekst

TRAGOM HEMINGVEJA HAVANA

Svet je divan i vredi se za nj boriti i ne volim što moram da ga ostavim“,  

razmišljao je Hemingvej kroz lik Roberta Džordana, borca u Španskom građanskom ratu, u svom romanu „Za kim zvono zvoni“, koji je napisao na Kubi. 

Hemingvej je na Kubi živeo oko 22 godine. Tamo je proveo gotovo polovinu svog spisateljskog života, tako da su tu nastali „Imati i nemati“ (1937), „Za kim zvono zvoni“ (1940), „Preko reke u drveće“ (1950), „Starac i more“ (1952), „Pokretni praznik“ (posthumno 1964) i „Ostrva u struji“ (posthumno 1970). 

Ceo tekst

Tragom Hemingveja Ronda

Ernest Hemingvej u svom eseju „Smrt popodne“ piše da postoji jedan grad u koji treba otići ako neko odluči da ide na medeni mesec u Španiju. Taj grad je Ronda. „Čitav grad i sve dokle ti pogled doseže deluje romantično“. I to nije jedini put da se Ronda našla u njegovim delima. U romanu „Za kim zvono zvoni“, koji je napisao na Kubi po povratku iz Španskog građanskog rata, Ronda se opet pojavljuje kao jedno od mesta u kojima se odvija deo radnje romana. 

Ceo tekst