Zapisi kažu da je 10. avgusta 1628. godine osvanuo lep dan, da je more bilo mirno i da je jedini vetar koji se toga dana osetio u Stokholmu bio jugozapadni povetarac. 

U 4 sata popodne kapetan Sofring Hanson izdao je naređenje da brod Vasa zaplovi na svoje prvo putovanje do pomorske stanice u južnom delu arhipelaga oko Stokholma. Topovi su izbačeni napolje da bi ispalili počasni plotun i tako pozdravili masu ljudi koja se okupila da vidi najmoćniji novi brod kraljevske vojne flote. Iako slab, drugi nalet povetarca nagnuo je brod na stranu na kojoj su bili otvori za topove na donjoj palubi i voda je velikom brzinom nagrnula na donju palubu. Velika količina vode koja je nadirala onemogućila je ispravljanje broda tako da se, na samo 120 metara od obale, posle pređenih 1,300 metara na svom prvom putovanju, brod Vasa vrlo brzo našao na dubini od 32 metra. Iako su mnogi posmatrači sa obale pohitali da spasavaju ljude, izveštaji navode da je 30 ljudi potonulo sa brodom. 

Danas, „Vasa sindrom“, u menadžmentu i marketingu označava probleme u komunikaciji i upravljanju projektima koji neminovno dovedu do kraha nekog poduhvata.

Vasa ili Wasa je ime broda koje je, po naređenju tadašnjeg švedskog kralja Gustava II Adolfa građen između 1626. i 1628. godine i trebalo je da bude simbol njegove politikom vojne ekspanzije, koju je započeo ratom sa Poljsko-litvanskom državnom zajednicom (1621-1629). 

Gustav II Adolf bio je jedan je od najpoznatijih švedskih kraljeva jer je uspeo da Švedsku, od siromašnog, slabo naseljenog kraljevstva na severu Evrope bez nekog uticaja, preobrazi u jednu od najjačih evropskih sila. Taj period, za koji je i bio najzaslužniji Gustav II, smatra se jednim od najvažnijih perioda švedske istorije (šve. stormaktstiden – period najveće moći). On je jedini švedski kralj koji nosi naziv Veliki, a zvali su ga i Lav sa severa zbog zadivljujuće vojne veštine. Već u detinjstvu je pokazao interesovanje za politiku i sa osam godina je počeo da prisustvuje sednicama Senata. Sproveo je važne reforme administracije, oružanih snaga, ekonomije i školstva (osnovao je Univerzitet u Upsali). Značajno je uticao i na unapređenje vojne taktike, kao i unapređenje pomorskih ratnih snaga, što mu je donelo prevlast na Baltiku. 

Bio je svestan da svoju veliku vojsku može da izdržava jedino dok su van granica kraljevstva, tj da vojska predstavljala preveliki izdatak ako su stacionirani unutar granica države, i zbog toga je dosta ulagao u razvoj vojske. Zbog odlične vojne doktrine, čak je i Napoleon, Lava sa severa smatrao jednim od najvećih evropskih generala. Njegovi planovi za osvajanje Poljske i jačanje švedskih interesa na kontinentu, zahtevali su i snažno pomorsko prisustvo na Baltiku. Tako se i rodila ideja o Vasi, najjačem bojnom brodu tog vremena. 

Neposredno pre početka izgradnje Vase, švedska mornarica je bila desetkovana, što usled vojnih poraza, što zbog gubitaka uzrokovanim prirodnim nepogodama. Budući da je kralj bio veliki pobornik artiljerije želeo je i da njegova mornarica uključuje brodove sa velikim topovskim palubama, jer je verovao da veliki, dobro naoružani brodovi šalju snažniju poruku na političkoj sceni. Zbog toga je naredio da se izgradi serija brodova sa dve topovske palube, što je za švedske brodograditelje tog vremena bila novost.

Herkules

Originalno ime broda bilo je “Vasen” (snop), po heraldičkom simbolu koji se nalazio na grbu dinastije Vasa kojoj je pripadao kralj Gustav II Adolf.

Posao je dobio Henrik Hibertson, poreklom Holanđanin, koji nije doživeo završetak projekta jer se razboleo i umro u proleće 1627, nakon čega je posao prešao u ruke njegovog zemljaka i imenjaka, Henrika Jakobsena. Zabeleženo je da je Gustav II nekoliko puta menjao plan i svoje zahteve o tehničkim specifikacijama broda. Pored toga, kralj je naručio 72 topa sa projektilima od 24 funte. Nema indikacija da je Hibertson ikada pre toga gradio ovakav brod sa dve topovske palube, koje su u 17. veku namerno građene na velikim visinama. Pritom je to bilo i vreme kada se menjala pomorska taktika – od vođenja bitke na palubi broda ka sve većoj upotrebi artiljerije. Zbog svega toga Vasa je građen sa visokom krmom koja bi poslužila kao platforma za artiljerijsku paljbu, nakon čega bi  300 vojnika koliko je zamišljeno da bude na brodu, steklo prednost u borbi. A paluba na visini većoj od uobičajene bi onemogućila protivničke vojnike da se lako popnu na brod i zauzmu ga. Vasa nije bio ni najveći brod u to vreme niti je imao najveći broj topova, ali je nosio najveću količinu naoružanja – 894 kg baruta i više od 1,000 različitih vrsta topovskih projektila.

Brod je, pored svega toga bio i bogato ukrašen jer je trebalo da predstavlja kraljevsku ambiciju, kako ličnu tako i državnu. Na brodu je bilo oko 500 skulptura – od statue Herkulesa, što je bio veoma popularan motiv u to vreme, preko lavova do figura rimskih imperatora. Svrha tih skulptura bila je da zadivi i zastraši protivnike, ali i da kralja Gustava II prikaže kao mudrog i moćnog vladara, kakvi su bili i Herkules i rimski imperatori. 

Sve je to Vasu učinilo izuzetno rizičnim poduhvatom. 

Početak kraja

U leto 1628, kapetan koji je bio zadužen za nadzor, organizovao je demonstraciju stabilnosti broda, kojoj je prisustvovao i viceadmiral Fleming. Trideset ljudi je dobilo zadatak da trče sa jednog kraja gornje palube na drugi. Nakon samo tri kruga, Fleming je zaustavio test jer se uplašio da bi se brod mogao prevrnuti. Svedoci su zabeležili da je viceadmiral uz uzdah rekao „Voleo bih da je kralj ovde.“ Ipak bio je svestan da Gustav II željno iščekuje porinuće novog broda jer je sve vreme slao pisma u kojima je insistirao da brod zaplovi što je pre moguće. 

Naređenje za plovidbu, i pored upozorenja da je brod nestabilan, bilo je rezultat nedostatka političke hrabrosti da kralju, koji je u tom trenutku predvodio vojsku u Poljskoj i bio nestrpljiv da pokaže svetu nadmoć švedske brodogradnje, otvoreno predoče nedostatke koje su uočili i da zatraže da se porinuće odloži. 

Krunski savet je dan nakon katastrofe uputio pismo vladaru u kome su ga obaveštavali o tome šta se dogodilo, ali je bilo potrebno dve nedelje da to pismo stigne do kralja Gustava II. On im je ljutito odgovorio da veruje da su nesmotrenost i nemar bili uzroci katastrofe, zahtevajući da krivci budu kažnjeni. 

Kapetan, koji je preživeo potonuće, je odmah odveden na ispitivanje. On se u svojoj izjavi zakleo da su topovi bili propisno obezbeđeni i da je posada bila trezna. Puna istraga organizovana je 5. septembra, kada su ispitani svi preživeli oficiri kao i određen broj stručnjaka. Kažu da je svrha te istrage više bila da se nađe žrtveno jagnje nego da se ustanovi zašto je brod potonuo. 

Ispitivali su da li je posada bila trezna? Da li je teret bio propisno odložen i raspoređen? Da li su topovi bili propisno obezbeđeni?

Niko nije bio spreman da preuzme krivicu. Posada i graditelji su se podelili u dva suprotstavljena tabora i počeli su da prebacuju krivicu jedni na druge. Ipak, tokom istrage se saznalo za detalje probe stabilnosti broda. Samim tim, pažnja je prebačena na graditelje broda. „Zbog čega ste napravili tako uzak brod, sa uzanim dnom koje je dovelo do toga da se brod prevrne?“ pitao je tužilac majstora Jakobsena. Jakobsen je odgovorio da je majstor Hibertson, tako projektovao i to po nalogu kralja. Jakobsen je i dodao da je on čak i proširio brod za 42 cm, ali je gradnja toliko već odmakla da nije mogao ništa drugo da učini. Iako je bilo mnogo spekulacija o tome da li je brod produžen tokom konstrukcije i da li su dodate topovske palube, ali istraga nije našla dokaze za to. Laserska merenja koja su vršena u periodu između 2007-2011. godine potvrdila su da nije bilo većih izmena tokom gradnje, ali su i pokazala da je centar ravnoteže bio postavljen previsoko. 

Kralj Gustav je odobravao svaki deo projekta, sva merenja kao i naoružanje za brod, a majstor Hibertson je već odavno bio mrtav. Nezvanično krivicu je najlakše bilo prebaciti na Hibertsona jer nije mogao da se pobuni, dok zvanično, krivac nije pronađen.

Spasavanje Vase

Tri godine nakon što je brod potonuo prvi put su pokušali da ga izvuku na obalu, međutim tadašnja tehnologija je bila prilično zaostala i brod su samo uspeli još više da zakopaju u mulj. Ipak, trideset godina kasnije, tim švedskih i finskih ronilaca uspeo je da izvuče i spasi 50 topova sa olupine. 

Više od 300 godine kasnije, nakon dve godine kopanja tunela ispod olupine i više od 1,300 zarona, operacija spasavanja je počela. Hladna voda severnih mora, siromašna kiseonikom i bakterijama koje bi razgradile drvo pomogla je u očuvanju olupine. Metar po metar uspeli su da ga podignu sa 32 metra dubine na 16 metara i da ga tu pripreme za konačnu akciju izvlačenja. Tokom nekih 18 meseci, čitav tim ronilaca je radio na čišćenju i pripremi olupine. Konačno izvlačenje je počelo 8. aprila 1961. godine, da bi se Vasa pojavio na površini ranog jutra 24. aprila, posle 333 godine pod vodom. Do 1988. godine bio je u privremenom smeštaju, kada je prebačen u današnji muzej. Vasa muzej je zvanično otvoren za posetioce 1990. godine. 

Tokom operacije spasavanja 1961. hiljade artefakata, ali i 15 ljudskih ostataka je pronađeno na olupini ili pored nje. Sada je to najbolje očuvana olupina iz 17. veka i konzervatori i dalje pronalaze nove tehnike kako bi iz drveta izvukli vlagu i što bolje ga sačuvali za buduće generacije. 

Kasnija istraživanja su potvrdila da je najveći problem bila stabilnost, tj. sama konstrukcija, jer je deo palube koji je bio iznad vode bio suviše visok u odnosu na deo koji je bio ispod vode. Dodatni razlog za nestabilnost bila je činjenica da su tokom gradnje koristili i različite merne jedinice tako da su dve strane broda bile asimetrične. Arheolozi su pronašli četiri različite vrste lenjira koje su graditelji koristili – dva su bila iscrtana u skladu sa švedskom stopom, tj. 12 inča (30.5 cm), dok su dva bila iscrtana po amsterdamskoj stopi od 11 inča (oko 28 cm). 

Ravnoteža

Vasa je u Švedskoj postao sinonim značajnih brodova koji su potonuli. Pomorski arheolog Karl Olaf Sederlung taj fenomen opisuje kao „sindrom kraljevskog broda“ (regalskepps-syndromet) koji on povezuje sa tradicionalnom percepcijom o kraljevima herojima i slavi stečenoj ratovanjem, poput nacionalističkih ideja o Eri vikinga. 

Ovaj muzej najbolje očuvane olupine broda iz 17. veka do sada je obišlo oko 35 miliona ljudi, a Vasa ih podseti da cilj mora da bude u skladu sa sposobnostima. Inače, neminovno dođe do katastrofe.